o zivotu...

srijeda, 30.03.2005.

opaska o narodnim poslovicama

Već duže vrijeme me fascinira narodna mudrost koncentrirana u obliku sitnih bisera-poslovica.
U svakoj dnevnoj situaciji odnekud mi se javljaju ti mali dragulji pomažući mi shvatiti i prihvatiti tolike
konfliktne situacije na koje čovjek naiđe.Dragi,nepoznati ljudi ,da li ste to primjetili?
I za kraj vam želim navesti neke koje često citiram i svojim učenicima kada mi ponestane pravih riječi

U MLADOSTI TKO NE UČI ,KASNIJE SE MNOGO MUČI


STRPLJEN,SPAŠEN



U LAŽI SU KRATKE NOGE


TKO RANO RANI,DVIJE SREĆE GRABI.

Mogla bi tako nabrajati satima, ali možda sam nekog malo zaintrigirala ovim razmišljanjem,tako nekako i shvaćam pisanje ovih dnevnikatj. da jedni drugima podarimo nešto od svog svijeta ali da to ne bude nabrajanje dnevnih aktivnosti.Slažete li se sa mnom?

- 18:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.03.2005.

proljetna kiša

Prvi doživljaj proljetne kiše danas je isprao iz moje duše sve prašnjavo i mutno i uvijek asocijacija na dobrog starog Cesarića

PROLJETNA KIŠA NIJE KAO DRUGE
PROLJETNA KIŠA RASTAPA TUGE..ITD

Dragi nepoznati ljudi radujte se ovom proljeću jer sve češće mislim da nas može spasiti samo kontinuirana potraga za ljepotom svijeta.Možda prečesto zaboravljamo koliko je svijet prekrasan u svojoj ljepoti ,zar ne?

- 21:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 26.03.2005.

uskrs je sve bliži

Nakon napornog izvršavanja obaveza tj. pečenja kolača,čišćenja nalazim malo vremena za ove riječi.
Radujem se ovom blagdanu baš kao u ranom djetinjstvo jer uskrs je za mene metafora za čudo koje svi mi iščekujemo i sanjamo u trenucima nostalgije i snova da postoji neki drugi ,bolji život od onog kojeg svakodnevno živimo.

Možda je i ovo što napisah previše za danas..tko zna ,ah, nitko ništa nezna...

- 19:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.03.2005.

eto me u društvo nakon duljeg razmišljanja iako niti sada nisam sigurna u smisao svog postupanja .
Ovo proljeće ispunjava me novom nadom , iako je usamljenost već duže vriueme moja konstanta .
Možda već godinama uzalud maštam da je u ovom ubrzanom svijetu moguće sresti srodnu dušu i razmijeniti neke misli bez ikakvih računica već zbog prastare ljudske težnje za ljepotom komunikacije.
MISLIM DA JE ZA PRVI PUTA DOSTA MOJIH RAZMIŠLJANJA,AKO NETKO NALETI NA OVAJ BLOG ŽELIM MU SRETAN USKRS...

- 19:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #